
Središnji krajevi, koji pretežno obuhvataju bosanske, kao i humske zemlje (podrazumijeva se Hum i Zeta, koje po herceg Stjepanu (1435–1466), nose naziv Hercegovina), imaju skromnu baštinu gradova. Za razliku od Hrvatske (u unutrašnjosti) uzrok nisu samo rušenja u najezdi Tatara i turska osvajanja. Srednjovjekovno uređenje društva u ovim zemljama nije bio pogodan okvir u kojem [...]

Teško je povjerovati da se srećemo s nekom „spontanom generacijom“ gradova koji su obdareni visokim stepenom razvoja, a da prethodno nisu imali dužu municipalnu upravu. Izgleda vjerovatnije da su ovi gradovi imali život u okviru civilizacije čije se postojanje prenebregava. Urbana istorija mnogih jadranskih gradova daje nam osnov za takav zaključak. Uzmimo za primjer Dubrovnik. [...]

U pisanoj istoriji nalazimo da je Rimska imperija „propala“ na kraju Starog vijeka i da je život počelo novo, Vizantijsko carstvo, s njim i vizantijska arhitektura. Slijedeći ovo shvatanje u proučavanju baštine susreli smo se s okolnostima kojima su nedostajala objašnjenja. Baština gradova iz ranog vizantijskog razdoblja svjedoči da rimski gradovi nisu „propali”, da zadržavaju [...]

Naše predstave o arhitektonskoj baštini Rimske imperije vezane su, prije svega, za monumentalne ostatke rimskih gradova. Rimljani su teritorije osvajali legijama, a uređenje Rimske imperije počivalo je na mreži i hijerarhiji gradova. Upravljanje gradovima (municipiji i kolonije) zasnivalo se na zakonima (lex de municipiis). Municipiji su gradovi čiji su građani dobili prava građana Rima (civitas [...]

Arhitektonska baština „predstavlja svjedočanstvo određene civilizacije, nekog značajnog doba razvoja“ (Venecijanska povelja). Baština grada među svim vrstama arhitektonske baštine ostvaruje to svjedočenje na najpotpuniji način. Ipak, u istorijama arhitekture i umjetnosti, posebno u širokoj lepezi publikacija o spomenicima kulture, pojedinačne građevine čine osnovnu građu, a grad je često „zaboravljen.“ Grad je najvrijednije djelo ljudskog stvaranja. [...]